Sin Stjepana I. Trpimirovića Petar Krešimir postao je
svojim junaštvom i svojim diplomatskim vezama obnovitelj Kraljevstva
Hrvatskoga. Naslijedivši oca i Kraljevstvo koje je bilo dosta jako i
oporavljeno, ono ipak nije bilo tako silno i prostrano kao za prvoga Kralja
Tomislava. Crvene Hrvatske oblasti bijahu već od kralja nametnika Pribunje
odijeljene od Bijele Hrvatske. Pa i banovina Bosna bijaše svoja, a Srijemska
banovina u rukama Bizanta. Tako je Petar u prvi čas vladao jedino Bijelom
Hrvatskom, Slavonijom i nekim dalmatinskim gradoivma.
No doskora zavlada on svim gradovima Dalmacije tako da se više
ne trgaju od Hrvatske za vrijeme cijele njegove vladavine i vladavine njegovih
prvih nasljednika. Kasnije kada su Kumani stali u velikim grupama provaljivati
i na balkanski poluotok i zaprijetili opstanku Bizanta, Petar Krešimir
upotrijebi tu priliku, te osvoji i opet natrag pripoji Hrvatskom Kraljevstvu i
Srijemsku i Bosansku banovinu.
U svojoj unutrašnjoj politici premda se poklonio reformama
rimske crkve Petar Krešimir IV. bio je posve hrvatski kralj. U njegovu se dvoru
govori hrvatski. Dvorski dostojanstvenici imaju imena i časti
samo-hrvatske. Za njegovo vrijeme obnovljene su tri biskupije čisto
hrvatskim karakterom (Kninska,Ninska i Biogradska), a bijahu podignuti i
samostani, u kojima je cvao jezik i knjiga-hrvatska. Da bi zapriječio
svako cjepanje države stegnuo je vlast banovima i županima, a cijelu je državu
podijelio ponovno na 7. banovina: Srijemska i Požeška (današnja Slavonija), Slavonsku
(današnja sjeverna Hrvatska i nešto zemlje na jugu Kupi i Savi), Hrvatsku (današnja
Južna Hrvatska s Istrom do Raše), Bijelu Hrvatsku (od Zrmanje do Neretve i s
Bosnom do Vrbasa), Bosanska (imeđu Vrbasa i Drine) te napokon Ramsku
banovinu (danas otprilike Sjeverna Hercegovina do rijeke Rame).
Prema tome medje hrvatskoj državi za najslavnijega
hrvatskog vladara bile su: Drava, Dunav do utoka Save, Sava do utoka Drine, Drina
odprilike do Višegrada, zatim crta povučena od Višegrada do Rame s
Neretvom, te napokon Jadransko more, rijeka Raša, te odprilike ista međa
koja je i danas prema Kranjskoj i Štajerskoj.
Za njegova doba državne granice kraljevine Hrvatske bile su
najšire: od Drave do Neretve, i od Jadranskog mora do Drine. On je uopće
prvi hrvatski Kralj, koji je ujedinio Dalmaciju preko Bosne i sa Bosnom. Njegova
diplomatska vještina koristila mu je više, nego ikojem drugom hrvatskom vladaru
prije njega. No ne manje i-vojnička. Što se najbolje vidi iz ovih
krijepkih i odlučnih riječi s kojima popračuje svoje darovnice: Drzne
li se tkogod, zaveden đavlom, da povrijedi ovo darovanje, neka zna da
treba biti, prezirući naše prijateljstvo, -jači od nas.
Na taj način pošto je Petar Krešimir proširio granice svoga
Kraljevstva kakve su bile za Kralja Tomislava, uredio unutrašnje uređenje,
obavio podjelu svoje države i pribavio prirodne međe: Jadransko more i
rijeku Dunav, mogao je u Ninu 1069. godine taj Veliki Kralj okružen od mnogih
dostojanstvenika svoga Kraljevstva, s ponosom uskliknuti: "Bog
svemogući raširio je moju državu na kopnu i na moru," i nazvati se
istom prilikom, "po Božjoj milosti Kralj Hrvatske i Dalmacije". Uopće
iz povelje kojom Petar Krešimir daruje zadarskom samostanu sv. Krševana otok
Maon iskzuje se Petar Krešimir kao vrlo odlučan i ponosan duh, jer tu
preko svoga kancelara govori kao vladalac svijestan svoje vladalačke snage
i svijestan da kao obnovitelj Hrvatskoga Kraljevstva sjedi na prijestolju
djedova svojih, Kneževa i Kraljeva iz hrvatske narodne dinastičke
kuće Trpimirovića.
Ante Oršanić u "Hrvatskom oraču", 1939.