PROCES DUHOVNE
STANDARDIZACIJE

Ja sam već imao priliku da pišem, i ne jednom, da je blagoslovena svaka nacionalna kultura. Da su nacije - boje čovečanstva. Kad bi one iščezle - čovečanstvo bi postalo tako dosadno jednoobrazno kao kad bi svi ljudi imali istu spoljašnost i karakter. Nesumnjivo da je početno stvaranje plemena deo Tvorčeve Zamisli. Za razliku od ostalih ljudskih udruživanja i organizacija - etnos, kao i porodicu, kao i ličnost, nije čovek izmislio. I etnos nema ništa manje prava na postojanje nego porodica i ličnost.

Kao i uvek u ljudskom životu, što je uporniji pritisak bilo koje sile - to se upornije, i iz očajanja, javljaju makar i pojedinačna protivdejstva. Tako je u XX veku pojačana nacionalna samoodbrana i mi vidimo, posmatrajući celu planetu, razna protivljenja, različite snage, toj sili koja sve izravnava. Ima tu mnogo primera, ali ono što svi vide to je zadivljujuća postojanost nacionalnog tipa i uređenja kod Japanaca, koji su naumili da se probiju kroz sva iskušenja savremenosti i da ostanu verni sebi; nepokolebljiva postojanost islamske kulture; ili čudno vaskrsavanje jevrejske nacionalne države na zemlji predaka posle dve hiljade, i čak tri hiljade godina rasejanja po celom svetu, a znamo da u nekim vekovima samo što nije umrlo narodno biće. Samo to je dovoljno primera koji nam daju nadu da čovečanstvu još nije suđeno da se stopi u jedno. Ne, još u mnogim nacijama šikljaju različiti impulsi da se preživi u tim novim uslovima, sačuva dubina sopstvene duhovne i kulturne tradicije, svoje lice koje ne liči ni na koga drugog.

Pitanje za posjetioce sajta: Da li smo pristali da sa mape svjetskih priznatih nacija bude izbrisana nacija JUGOSLOVEN?

11.06.2006. Tako je govorio Tito prije više od 40 godina!!!

ŠTA JE SUŠTINA
NEOKOLONIJALIZMA?

Za ostvarenje ovih ciljeva koriste se različiti metodi, od postavljanja političkih uslova i ucjenjivanja do grubog miješanja, pa čak i do otvorene intervencije i upotrebe sile, kao što je slučaj u Kongu, Vijetnamu, Laosu i drugdje. Ne preza se ni od čega,  samo da bi se uticalo na unutrašnji društveni razvoj i spoljnopolitičku orijentaciju novooslobođenih zemalja i zemalja u razvoju uopšte. Upravo na tlu vašeg kontinenta imamo priliku da vidimo djelatnost neokolonijalističkih i imperijalističkih snaga u raznovrsnim oblicima.

Krajnje je vrijeme da se shvati da se odnosi sa novooslobođenim zemljama i zemljama u razvoju mogu izgrađivati samo na bazi ravnopravnosti i poštovanja nezavisnosti i suvereniteta. Jedino tako može da se obezbijedi obostrano korisna saradnja i da se unese stabilnost u međunarodne ekonomske i političke odnose.

Zato je dužnost svih progresivnih snaga da se odlučno suprotstave pojavama neokolonijalizma i da ujedine napore, kako bi se brže i potpunije uklonili uslovi koji pogoduju održavanju odnosa neravnopravnosti i olakšavaju djelovanje neokolonijalističkih snaga.

04.06.2006. Pjesma grupe "Zabranjeno pušenje"

NEMA VIŠE

Nema više crni dan ima belo roblje
Nema više stari stan ima novo groblje

Nema duša ima stvari prestala je kriza
Nema više pasoš stari ima nova viza

Nema sud i hartija ima bič i mrkva
Što je bila partija to je opet crkva

Nema više Ivo Lola ima nova nastava
Ima nova stara kola nema više "Zastava"

Nema više stara noga ima nova štaka
Nema Tito ima Boga i nova nafaka

Ima nove granice nema Stari most
Iz plodne oranice izvirila kost

Nema više duša meka ima srce tvrdo
Ima droga nema leka tuga kao brdo

Nema više more plavo ima žuta voda
Ne kaže se više zdravo sad su svi gospoda

Autor teksta:
Nenad Veličković, književnik

01.06.2006. Pismo navijača iz Njemačke

SAV TAJ CIRKUS

Jugoslavija je po prvi put prvak svijeta u nogometu! I to kao starac od 63 godine! Niko nije htjeo da vjeruje da ova država, koja se jedva izvukla iz ekonomske i političke krize, može da se tako brzo vrati u svjetsku javnost, i to ovdje u srcu okupatora... Ovdje, u Minhenu, u Allianz Olympia Areni, naša ekipa je izborila pobjedu nad Nijemcima sa neviđenim rezultatom 11:3..!

CUT (Ovo što ste pročitali je čista ironija. No, bez ironije nema ni života)

Ovo što je napisano je jedna moja fikcija. Ovo je, čisto teoretski, moglo da se desi da se nije dogodilo ono što se dogodilo. U stvari, u suštini to i nije tako strašno. Ja bih rado gledao i Srbiju i Crnu Goru protiv Hrvatske u finalu. Stvarno! Pa neka onda pod tim, ali samo pod tim uslovima, dođe do "borbe".

SAV TAJ CIRKUS

Mene sav taj cirkus oko lopte nije motivisao da sjednem i počnem da koristim mozak. Ne! Nešto drugo me motivisalo, nešto sasvim nesporno.

Ko je imao priliku u zadnjih 50-ak dana da iz Austrije autom, busom ili kao vozač šverc-komerc kombija ulazi u Njemačku taj je mogao da vidi odmah nakon graničnog prelaza jednu veliku tablu na kojoj piše:

Die Welt zu Gast bei Freunden

Willkommen

Wellcome

Dobrodošli

Eto, nakon njemačkog pape sada imamo i njemačko Svjetsko prevenstvo u nogometu. Polako ali sigurno, narod se već priprema za taj jedinstveni spektakl. Svi stranci u Njemačkoji, njih oko 8%, su se "naoružali" dresovima, kapama, zastavama... svojih nacionalnih ekipa, tj. one države iz koje potiču (ili iz koje potiču njihovi očevi, djedovi...).

Imamo, recimo, Italijane koji, bez obzira da li su sa Sicilije, Rima ili Udina, navijaju za jednu ekipu - Italiju. Sa Turcima je isti slučaj. A o Nijemcima nije potrebno ni pričati. Ne igra ulogu da li si ti iz Bavarije ili sa plaže Sjevernog mora - jedna država, jedan tim! Ali, opet, nije sve tako strašno. Matematička statistika kaže da su "naše" šanse da uđemo u finale, ili čak pobijedimo, mnogo veće! Zato što "mi" imamo dvije ekipe: Srbiju i Crnu Goru i Hrvatsku! Ako jedni ispadnu drugi ostaju da uspiju. Samo, da li bi neko od vas radije kupio dva polovna automobila ili za taj novac kupio jedan NOVI?

Tako je to sa "našim" fudbalom. Bolje jedna ali vrijedna nego ovo danas. Neko će možda pomisliti - nije to tako lako ostvariti. Države su autonomne, tako da moraju imati svoje nacionalne klubove. Da, slažem se. Imaju one i više od toga! Imaju klubove sa nacionalnim navijačima i nacionalne tajnike koji u inostranstvo prodaju mlade talente. Imaju i nacionalne kladionice i medije koji šire kocku i legaliziraju je da bi ONI nacionalno profitirali. Čudno je to kako sport izgubi karakter kada se počne nacionalno profitirati (Samo da sada ne kaže neko kako samo kukam i možda politiziram. Ako i kaže, u redu, dobrovoljno se javljam da budem naciljan.).

VAZDA NEKUD BJEŽIŠ KAD TE POĆERAJU

Moja nacija je došla u Bosnu prije 250 godina sa prostora današnje "Montenegro". Iz poznatih razloga, neki došli pa htjeli da mojima upoznaju užu i širu familiju. A prije toga, nekih 500-600 godina, sa bugarske strane - tko bi ga znao. Vazda nekud bježiš kad te poćeraju. Neku su već i do Amerike dotrčali i neće nazad. Bar tako kažu. Kao što kaže drug Edo: stomak vuče u tuđinu. A Ameri su moja omiljena nacija: bradom i glavom!

Ali... ko sada može da bježi? I kuda? Ili, da li je uopšte potrebno bježati?

CUT

... Pričam sa trenerom The Yugoslavian Soccer Team-a, drugom Željkom:

JA: Druže Željko, kako ste izveli taj nemogući poduhvat i, neočekivano, pobijedili u finalu? Da napomenem, jugoslovenski tim je do prije dvije godine bio sankcionisan sa zapada i nisu imali priliku da treniraju sa drugim ekipama.

ŽELJKO: Pa, dosta stvari je tu odigralo ulogu ali, bar ja tako mislim, ono najvažnije te to da smo ostali lojalni jedni drugima u onim teškim vremenima krize i sankcija protiv SFRJ. I, vjerovatno, humanost naših naroda i narodnosti, pogotovo naših fudbalera, koji su na vrijeme shvatili da je ljepši crni hljeb kod kuće nego hamburger u tuđini.

JA: Druže Željko, da li je danas vrijeme zrelo za...

CUT

A ja?

Meni se najviše sviđa to što mogu da lanem: nacionalni okupator!

Zrelo je...

23.05.2006. Nakon referenduma u Crnoj Gori

SAN O JUGOSLAVIJI

I kao što Titova smrt nije značila kraj njegovih ideja, vizija i djela, tako ni samostalnost Crne Gore neće značiti kraj sna o mogućnosti oživljavanja ideje o ponovnom ujedinjenju stare, dobre, velike Jugoslavije. Bajka o Evropi koja će nam nadomjestiti onu i onakvu državu može se pričati samo onima koji ne vide da sve zemlje nastale na razvalinama velike Jugoslavije za obećanje o pridruživanju toj i takvoj Evropi plaćaju račune iskazane u moneti koju možemo opisati kao: nacionalno bogatstvo stvoreno radom i znojem naših djedova i očeva.

Isto kao što su Titove ideje i univerzalni principi koje je zastupao bili prihvaćeni širom svijeta, na svim kontinentima, od svih ugnjetavanih naroda, tako će mnogi narodi (među njima i narodi nekada velike Jugoslavije) jednoga dana progledati i prestati da vjeruju u bajke o blagostanju što ih čeka u "ujedinjenoj" Evropi. A kada se to desi pojaviće se neki evropski Moralesi i Chavezi koji će opljačkanom narodu vratiti ono što mu pripada. Onima koji sumnjaju u to mogu poručiti: zar Tito nije najbolji primjer kako je moguće ostvariti i nemoguće? Možda se tada pokaže da san o velikoj Jugoslaviji ne mora biti san već java zasnovana na idejama socijalizma po mjeri čovjeka. Neka se to desi i za 88 godina, ali neka se desi!

Zahvaljujemo se našem državljaninu, drugu Dubravku Sariću, advokatu iz Zagreba, koji je platio zakup domene za period 13.05.2006. - 13.05.2007.